Osnovan je 1895. na inicijativu Vinka Beka, našeg prvog tiflopedagoga. U ono vrijeme bila je to jedina ustanova za obrazovanje slijepih u ovom dijelu Europe.
Vinko Bek, tiflopedagog i humanist, rodio se u Podgajcima Podravskim (nedaleko od Donjeg Miholjca) 19. studenoga 1862. Osnovnu školu pohađao je u Cerniku, Osijeku i Pečuhu, nižu realku u Osijeku, a učiteljsku školu u Zagrebu. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju (selo u Turopolju) jedanaest godina, zatim u Zagrebu do 1895., kada je postao učiteljem i privremenim ravnateljem Zemaljskog zavoda za slijepe. Od 1899. godine do umirovljenja 1920. bio je ravnatelj Doma slijepih radnika.
Na osnovi rezultata koje je Bek postigao radeći za slijepe, a što mu je Zemaljska vlada izravno ili posredno omogućavala, godine 1894. u Zagrebu su se stekli uvjeti za otvaranje zavoda za slijepe. No zbog slabog odziva zainteresiranih na natječaj koji je raspisala Zemaljska vlada zavod za odgoj i obrazovanje slijepe djece (Zemaljski zavod za slijepe) počinje s radom tek u rujnu 1895. godine, kao prvi zavod te vrste u jugoistočnoj Europi. Zatim se otvara Zavod za odrasle slijepce (od 1898. Dom slijepih radnika), dok je 1910. osnovan Dom slijepih djevojaka.
1895. Na inicijativu našeg prvog tiflopedagoga Vinka Beka otvoren je u Zagrebu, u Ilici 83, Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece. Vinko Bek bio je ravnatelj Zavoda od njegova otvaranja do 1899. godine. Nasljeđuje ga Stjepan Horvat, koji upravlja Zavodom 1899. – 1920. te 1928. – 1932.
1914. Zbog početka prvog svjetskog rata pedagoška djelatnost u Zavodu se obustavlja.
1920. Zavod seli u Popovaču gdje djeluje do 1927.
1928. Zavod se ponovno otvara u Zagrebu u prvobitnim prostorijama. Od 1932. god 1941. njegov ravnatelj je Josip Očko. Za njegova upravljanja Zavod je toliko napredovao da se može slobodno reći da je postao pravnim odgojnim institutom za slijepe.
1941. Zavod seli u Zemun.
1946. U Zagrebu se osniva Savez slijepih koji se zalaže za ponovno otvaranje Zavoda u Hrvatskoj.
1947. Zavod se vraća u Zagreb, i to u zgradu u Radničkoj cesti 18. Ravnateljica zavoda postaje Olga Franković. Za vrijeme njenog upravljanja dotadašnja četverogodišnja škola prelazi u sedmogodišnju, a potom u osmogodišnju. U ovom razdoblju izdana je prva početnica za slijepu djecu, nabavljaju se specifična pomagala, formira se biblioteka na brajici i crnom tisku, a počinje i rad na sistematskom glazbenom obrazovanju učenika.
1949. Zavod seli u Nazorovu 53, gdje se i danas nalazi Osnovna škola Centra „Vinko Bek“.
1955. Zavod dobiva ime po svom osnivaču Vinku Beku te se zove Zavod za odgoj slijepe djece „Vinko Bek“. Od 1952. Do 1977. Zavodom upravlja Stjepan Barač. U tom razdoblju osnovana su u Osnovnoj školi posebna odjeljenja za slijepu i slabovidnu djecu s lakom mentalnom retardacijom.
1962. U Zavodu za stručno osposobljavanje slijepe i slabovidne omladine, u Kušlanovoj 59a, koji je osnovan još 1895. pod nazivom Zavod za odrasle slijepce društva „Sv. Vida“, osniva se dvogodišnja birotehnička škola.
1963. Zavod za odgoj slijepe djece „Vinko Bek“, fuzionira se sa Zavodom za stručno osposobljavanje slijepe i slabovidne omladine. Novonastala ustanova dobiva ime Zavod za rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece i omladine, od 1977. Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“.
1964. Birotehnička škola, u Kušlanovoj 59a, ima dva odsjeka – telefonistički i daktilografski.
1965. Zavod dobiva Nagradu grada Zagreba.
1967. U Zavodu se počinje primjenjivati prvi službeno odobreni nastavni plan i program izrađen specijalno za potrebe osnovne škole za slijepu i slabovidnu djecu.
1969. U Osnovnoj školi otvara se prvi posebni razred za slijepu i slabovidnu djecu s lakom mentalnom retardacijom, što će se s vremenom razviti u posebnu osnovnu školu za tu kategoriju djece.
1971. Zavod zapošljava socijalnog radnika.
1975. U Osnovnoj školi Zavoda počinje se provoditi logopedski tretman.
1976. S radom počinje peripatolog, koji sistematski provodi trening orijentacije i kretanja s učenicima Osnovne i Srednje škole i osposobljavanje stručne djelatnike Centra za provođenje treninga.
1977. Zavod mijenja ime u Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“.
U Kušlanovoj 59a otvara se tiskara za brajično pismo.
1978. U Kušlanovoj 59a otvara se tiskara za uvećani tisak.
U Centru počinje stalno raditi psiholog, koji je prije bio samo vanjski suradnik.
1980. U Srednjoj školi počinje tečaj za učitelje optakona, a oprema se i kabinet za vježbanje čitanja optakonom.
1982. U Srednjoj školi Centra otvara se Odjel za odrasle kasnije oslijepjele osobe.
1982. Fizički se odvaja prostor od cca 80m2 (Kušlanova) u koji su smještene odrasle kasnije oslijepe osobe uključene u programe prekvalifikacije upućene iz MIOR-a
1983. U Osnovnoj i Srednjoj školi uređuje se brajična knjižnica, knjižnica na crnom tisku i fonoteka.
U rehabilitacijske programe Osnovne škole uvrštena je fizioterapija.
U Međunarodnoj godini invalida otvara se pri Srednjoj školi Športska dvorana invalida.
1985. U Osnovnoj školi preuređuje se odjel za predškolski odgoj (koji s prekidima djeluje od 1957. godine), te spavaonice, garderoba i igraonica.
1986. Rehabilitacijski program Centra obogaćen je vježbama vida za visoko slabovidne.
1989. Na zgradi Srednje škole podiže se kosi krov u namjeri da se tavanski prostor uredi za potrebe polaznika Centra.
1991. U obrazovne programe birotehničkog usmjerenja uvodi se fonotehnika i fonodaktilografija, program kreiran za specifične potrebe slijepih i slabovidnih učenika.
1992. U program (tada socijalne rehabilitacije) uključuju se slijepi invalidi Domovinskog rata
1992. U Centru počinje djelovati savjetovalište za roditelje i ostale članove obitelji slijepih i slabovidnih.
U Osnovnoj školi počinje nastavna vjeronauka.
U Srednjoj školi otvara se suvremeno opremljen informatički kabinet.
Na Odjelu za kasnije oslijepjele dolaze invalidi domovinskog rata.
1992. Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ priprema se postati resursni centar za Hrvatsku, te surađuje s inozemnim institucijama i stručnjacima.
1992. Otvorio se srednjoškolski dom za dečke na lokaciji Kušlanova 59a
1993. U Centru je osnovana Služba za integraciju.
Na nivou Centra počinje djelovati Dijagnostički tim.
1994. U Srednjoj školi Centra oprema se suvremeni birotehnički kabinet.
1995. Srednjoškolci telefonističkog usmjerenja dobivaju suvremeno opremljen telefonistički kabinet, s novom telefonskom centralom
Za učenike Osnovne škole otvaraju se likovna i glazbena radionica.
U Osnovnoj školi otvara se pedagoški kabinet sa stalnim izložbenim postavom pomagala za slijepe i slabovidne.
U rehabilitacijske programe Osnovne i Srednje škole uvodi se kineziterapija.
Razredi u Osnovnoj školi opremaju se prikladnim namještajem te individualnim osvjetljenjem za slabovidne.
U potkrovlju Srednje škole gradi se posebni odjel za rehabilitaciju invalida domovinskog rata.
Uređuje se okoliš Srednje škole s poligonom za trening orijentacije i kretanja.
Za brajičnu tiskaru nabavljen je suvremeni štampač BRAILLO 200.
1995. – 2005. Organizirano deset aukcija slika humanitarnog karaktera „Mi gledamo srcem“ kojom su prikupljena značajna sredstva i slike za uređenje Centra
1995. U povodu stote obljetnice organiziranog obrazovanja slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj te stote obljetnice Centra „Vinko Bek“ organizira se niz prigodnih manifestacija – natjecanja, izložbe, svečana školska priredba, koncert slijepih umjetnika, dobrotvorni koncert za invalide domovinskog rata te međunarodno savjetovanje. Jedna zagrebačka ulica nosi ime Vinka Beka, a izdana je i prigodna marka.
1996. Otvara se novo izgrađeni (tavanski prostor zgrade u Kušlanovoj) Odjel za odrasle koji je financiran od Ministarstva branitelja
1997. Završena je izgradnja i stavljeno je u funkciju dizalo u Kušlanovoj što je financirano sredstvima gradske skupštine i donacijama poduzeća „Končar“
2002. Započinje praćenje i pružanje potpore korisnicama na smještaju/boravku uključenim u programe psihosocijalne rehabilitacije Centra koji su istovremeno i polaznici drugih škola grada Zagreba
2003. Otvorio se srednjoškolski dom za djevojke na lokaciji Kušlanova 59a
2003. Održano prvo pjevačko natjecanje srednjoškolaca Centra – „Bekfest“.
2005. Odjel za odrasle uključio je u program psihosocijalne rehabilitacije prvu odraslu slijepu osobu s kojom se program osposobljavanja za samostalan život provodio u obitelji
2007. za izradu udžbenika na brajici i uvećanom tisku nabavljaju se novi strojevi i povećava se broj radnika – popularna Tiskara prerasta u Odjel izdavaštva na brajici i uvećanom tisku.
2008. počinje trogodišnji „Kolibri“ projekt, kojim se otvaraju vrata ranoj intervenciji, programu namijenjenom najmlađoj populaciji s oštećenjem vida te njihovim roditeljima, kao i cijeloj obitelji. U okviru Projekta opremaju se prostori za rad u sjedištu Centra te Splitu i Vinkovcima. Projekt se realizira sredstvima i uz stručnu potporu Kraljevine Nizozemske.
2009. učenici s oštećenjem vida izlaze na državnu maturu sa željom da se upišu na fakultet. Najčešće izabiru studij glazbe, kroatistike, stranih jezika, povijesti, psihologije...
2010. u Centru se počinje provoditi trogodišnji projekt Ministarstva socijalne politike i mladih pod nazivom Standardi kvalitete socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi. Cilj je projekta stalno poboljšavati kvalitetu usluga na svim razinama, tj. razvijati kod svakog radnika Centra svijest o važnosti dobrog rada svakog pojedinca za ostvarivanje zajedničkog cilja. Iste se godine otvaraju podružnice Split i Vinkovci (djeluje do 2014).
2011. počinje sustavno obučavanje korisnika u integraciji za korištenje prilagođene računalne tehnologije, koja postaje sve dostupnija velikom broju njih. Iste se godine održava svečana konferencija povodom završetka „Kolibri“ projekta i početka rada rane intervencije, čime je Centar zaokružio svoju djelatnost jer ona sada obuhvaća korisnike od rođenja do zrele dobi.
2015. Centar „Vinko Bek“ otvorio je podružnicu u Osijeku, i to u odgovarajućem prostoru, što u odnosu na ured u Vinkovcima, koji je zatvoren 2014. godine, omogućava znatno proširenje djelatnosti, a time i pružanje cjelovitijih i kvalitetnijih usluga korisnicima s područja Slavonije.
14. rujna 2015. Upravno vijeće Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ donijelo je Odluku o trajnom zatvaranju zgrade Dislocirane jedinice Zagreb na adresi Nazorova 53. Ovom su odlukom trajno prestali s provođenjem svi programi, djelatnosti i aktivnosti na navedenoj adresi. Za nastavak pružanja usluga djeci predškolske i osnovnoškolske dobi pronađeno je odgovarajuće privremeno rješenje, a u skoroj budućnosti one će im se pružati u sjedištu Centra, tj. u Kušlanovoj 59a, gdje će se za tu namjenu izgraditi novi objekt.
2106. -2017. Humanitarnom akcijom Rotary kluba Zagreb 1242 prikupljena su sredstva za adaptaciju i opremanje senzoričkog kabineta u Kušlanovoj ulici
Od 1977. do današnjeg dana ravnatelji Centra su
Milutin Šakić (1977. – 1981.).
Ivan Krznarić (1981. – 1986.),
Ankica Ražov (1986. – 1989.),
Zorka Novotny-Šarić (1989. – 1990.),
Josip Krušlin (1990. – 1992.),
Petar Turković (1992.- 2005.),
Diana Kralj, dipl. def. (ravnateljica 2005. - 23. 5. 2017.; v.d. ravnateljice 24.5. do 4.9. 2017.g.)
Ivana Rotim (v.d. ravnateljice od 5. 9. 2017. godine, od 4. 7. 2018. godine ravnateljica)